Otok Pašman je bio naseljen u prapovijesnom razdoblju. Kontinuitet života se nastavio i u antici, a najraniji spomen otoka datira iz ranog srednjeg vijeka. Da je taj otok bio naseljen za vrijeme rimske vlasti u Dalmaciji, svjedoče o tome brojni materijalni ostaci rimske arhitekture, sačuvani kameni natpisi i znatna koločina kovanog novca.

U listinama se prvi put spominje ime Pašman (Postimana) 990. godine. Srednjovjekovni naziv otoka zabilježio je bizantski car i putopisac Konstantin Porfirogenet u svojem djelu “De administrando imperio “, doduše na grčkom jeziku “Katan”, što bi više odgovaralo današnjem nazivu mjesta Tkon.

Pojedina mjesta na otoku, prema dosadašnjim podacima, javljaju se ovim redom: 950. Tkon, 990. Pašman, 1067. Neviđane, 1625. Banj, 1284. Dobropoljana, 1309. Barotul, 1343. Mrljane, 1446. Ždrelac, 1472. punta Pašman.

Tokom povijesti kao i danas stanovništvo otoka Pašmana bavilo se zemljoradnjom, uljarstvom, ribarstvom. Na otoku su svoje posjede imali; Zadarska nadbiskupija, zadarski benediktinci sv. Krševana, pojedini zadarski građani te Biogradski, kasnije tkonski Benediktinci. Na Pašmanu se nalazi od 1392. i franjevački samostan u Kraju, te njegovi dokumenti osvjetljuju povijest ovog otoka.

Poslije pada Mletačke republike Pašman kao i čitava Dalmacija dolazi pod vlast Francuza, a zatim pod vlast Austrije do pada Monarhije, a od 1918. stalno je u sastavu Hrvatske. Što se tiče imena Pašmanskih naselja, možemo ih pratiti i u pisanim spomenicima od 10. st pa sve do najnovijeg vremena .